Pesnik in puntar

Betežen sem, Vmrti bo treba, duša s telom se raziti. Ma sad pred Boga-stvoritelja iti Neje me strah – Jednu sem dušu imel I obraz jen. To sem nanašal čez svet Pono bogečki je let... Za ništ na svetu nesem ju dal I v reštu za nju ja sem spal. Gledela je navek gdje Bogek stoluje, Koj se zna, i vidi, i čuje.