Nenavidos noći

Sjen danu protivna svud je mrak pustila I djela sva divna od svita sakrila, I crni oblaci k tomu se združiše, Da nam se još zraci od zvijezda sakriše, Ter mi se nijemo sad i slijepo sve čini,5 Kada već neg nikad pod zemljom sunce ckni. I tko sad počiva mene je dalek taj; Mene trud snebiva i boles i gork vaj.