Ištipana hartija

Krst Bijah dijete golcato i meko, uzdrhtano kraj prozora, na obali našeg mora, gdje se ljube do dva svijeta, gdje se vjere do dva diva i cjelivu onom punom atmos gdje se odaziva. Ljubio sam šum ti divlje, vjereniče strasni, i sa njega lijetah s dušom kroz kraj onaj krasni: kroz vrleti, kroz šikarje, gdje se bura vere.