Bajka o zlatnom pjetliću

Car s caricom oprosti se, Na put dalek zaputi se. Kraj prozora ona sjeda, Njega čeka i izgleda. Čeka, čeka sve do noći, Zabolješe već je oči Od gledanja, da l' će doći, Sve od zore pa do noći. Al' ne vidje druga mila! Mećava se samo vila, Snijeg padao preko polja, Bjelasa se brijeg i dolja. Već deveti mjesec stiže, S polja pogled svoj ne diže.