Bugarkinje

Maglovit vel kad još mi dušu vio, Djetinjstvo kada grijali me danci, Kad cvijeća žar mi svaki trn još krio, I motali se svud još nevin-sanci: Ah, svud kad milo smijalo se nebo, I raj kad meni smiješio se cvjetan, Kad nit sam žalbe nit utjehe trebo: Tad našah dar, a ne znah, kako sretan!