Hrvatska pjesma

Marulić njoj je prvo ruho dao, Kranjčević prvu dušu, koja pati, A ruho se je staro izderalo, Na dušu led, ko na plam pepel, pao. Sad novim dahom diše: tuđ joj zlati Sjaj novo odijelo; digla u ponosu Glavu je, ko da trunuti se stalo Zviježđe s neba u njezinu kosu. O gorda, zv'jezde ne padaju više S nebesa; one sada niču samo Iz bola naše duše i našeg mesa.