Ocu i gospodinu hvale i časti veledostojnomu dom Mavru Kalujeru, Dubrovčaninu

Službeniče pravi Boga nebeskoga, Kî na te postavi bilig reda svoga, Kî tako nosiš tî i tako provodiš Da ti se ime šti kuda ne prohodiš, Kriposti velika kojom je procvala Grada Dubrovnika ureha nemala, Ne vim ja kâ je stvar uzrok ni ča mi je Da sam kako mornar koji plav razbije Koji se razbivši, kad na kraj iskoči I sve izgubivši, grozne suze toči, Ter izglas