U slavu i hvalu lijepijeh od grada gospoja

Slavna svijetla Aurora prem Titona starca iz krila rano bješe ispustila, tere sinu po vrh gora, kada mene slavna vila, 5 ka je ufanje slatko moje, blizu dvora svoga stoje, bivši dzorom uranila, poče iz glasa klikovati: „Ustan' gori, moj drag Sase, 10 povrh gore pomalja se sunce, vrijeme 'e već ustati.