Antun Sassi u smrt Marina Držića

Njeki dan u proću dzorja svijetla sjaše još danica, kad k nam dođe iz zagorja jedna mlada pa tjerica, gdje u skupu mi pastiri 5 čuvahomo naša stada, tko popijeva, a tko sviri, tko ljuvene pjesni sklada; živim plamom koje lice stida i srama sve gorjaše 10 a na glavi od ružice s biserom joj vijenčac sjaše.